Psalmist kaže: "Laqueus contritus est et nos liberati sumus." – „Raskinula se zamka, a mi umakosmo, oslobodismo se." Zamka predrasuda, lažnih ideja i ideologija, egipatskih lonaca, lagodnog života bez rada, laži i prijevara, korupcija i svih iluzija. Započeli smo hod u punoljetnosti, koprene su pale, a uškopljeni se mentaliteti razotkrili. Da, za početak i to je veliko dostignuće, ukoliko nije let iz jedne zamke u drugu.
No svejedno znam da ima jako puno onih koji, iako su došli do ovog stupnja, čak i protiv svoje volje, zbog ovog ili onog razloga ne znaju ići naprijed. Oni koji su vidjeli, ali su zatvorili oči i umrtvili budnost. Oni koji su započeli, ali nisu imali snage nastaviti. Oni koji su mogli učiniti puno, a nisu učinili ništa. Oni koji su znali Istinu, ali su je prešutili. Oni kojima je bilo dano, ali se pobojahu, pobojahu se Svetosti Života, založenosti za Pravicu, Čovjeka i Boga.
Potrebno je, to svačiji Razum i Srce zna, prijeći s ideje na uvjerenje, s uvjerenja na Vjeru, s Vjere na Djela. Sada, upravo sada se itekako trebamo uvjeriti da je Svetost za nas, da je Svetost nešto što sam Život traži od nas prije svega drugog i svakog djelovanja. Nitko nam neće dati, ako sami ne postignemo. Nigdje nećemo ubrati, ako sami ne posijemo, jer danas se najskuplje plaća ono „poklonjeno". Ovo vrijedi za sve, gdje god bili, što god radili i koji god status u svijetu imali.
„Porro unum est necessarium" – „Samo je jedno potrebno", da ti nikada ne uzmanjka Ljubavi za Život, za Rad, za Svetinje. Jedini poraz koji se može dogoditi u našem životu jest kasniti na putu koji vodi do ostvarenja, do Svetosti. Život i svijet ne bi imali nikakvog smisla da nisu za Ljubav i Čovjeka. Ovaj naš život ne bi vrijedilo živjeti da ga svakog trenutka ne osvijetli živo i zaljubljeno traženje onog jedinog pravog Puta, Istine i Života koji daje smisao svakom...
...širenju Krila.