Što su darovi Duha i kako se razlikuju od prirodnih sposobnosti?
2013-05-15 08:58
Charis na grčkome znači milost, a charisma prevodimo kao dar Duha. Kome Bog daruje svoj charis, tome daje i charismu, tj. dar.
Biblija govori o različitim darovima: npr. Daru proroštva (pomoću njega zajednica shvaća što je bitno i u nju dolazi božanska svježina i neposrednost), dar mudrosti (reći u određenom trenutku upravo ono što pogađa) ili dar davanja (ljudi koji ne pitaju: ''Koliko ću dati?'' nego ''Koliko si moram ostaviti?''). Tridesetak Božjih darove koje opisuje Novi zavjet služi za suradnju na Božjem djelu. Jer ovako piše: ''Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti'' (1 Petrova 4,10).
Iako se duhovni darovi katkad i ne razlikuju od prirodnih sposobnosti, ipak postoje određene važne razlike:
1. Duhovne darove imaju samo kršćani. Biblija je po tom pitanju sasvim jasna: samo onaj u kome stanuje Duh Božji može imati duhovne darove.
2. Razlika u vremenu dobivanja: prirodne sposobnosti čovjek ima od rođenja, a duhovni dar dobiva kada se svjesno obrati Isusu.
3. Duhovne darove čovjek ne razvija sam. Čovjek sam traži, prepoznaje i razvija svoje prirodne sposobnosti, a Krista može moliti da mu pomogne otkriti i primijeniti darove na pravome mjestu, u pravo vrijeme, na dobrobit Crkve.
Bog može koristiti i prirodne sklonosti ljudi. Cliff Richard je već prije obraćenja posjedovao glazbeni talent. Danas se njime koristi za kraljevstvo Božje. I apostol Pavao je prije obraćenja bio nadareni učitelj i propovjednik. Ipak, dar da čini čuda, liječi i govori u jezicima dobio je tek nakon obraćenja. Prirodna sposobnost, na primjer moć brzog shvaćanja, još nije duhovni dar. Čovjek može imati moć brzog shvaćanja, a koristi se time da bi druge uništio.
Charisma se može shvatiti i kao prirodna sposobnost koja je obraćenjem preusmjerena i sada služi za napredak kraljevstva Božjeg.
Autor: Jorg Knoblauch,
Prema poglavlju iz knjige ''Kako biti poduzetnik života'' (Stepress, Zagreb)