MISE ZADUŠNICE I POSLJEDNJI ISPRAĆAJ ZA SVEĆENIKA BANJOLUČKE BISKUPIJE PREČ. ILJU ARLOVIĆA

Nakon iznenadne smrti – u snu, u noći između 20. i 21. listopada 2013. svećenika, župnika u Staroj Rijeci i dekana bihaćkog dekanata Ilje Arlovića, ožalošćeni vjernici staroriječke i okolnih župa – njih oko 130 – predvođeni svojim duhovnim pastirima – došli su u ponedjeljak 21. listopada 2013. u 17 sati u župnu crkvu sv. Antuna Pustinjaka u Staru Rijeku kako bi u misi zadušnici preporučili njegovu dušu milosrdnom Bogu, Stvoritelju i Otkupitelju ljudskog roda.

Misu zadušnicu je predslavio banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica u koncelebraciji s pomoćnim biskupom mons. dr. Markom Semrenom i 30 – ak svećenika banjolučke biskupije.

Na licima svih prisutnih mogla se iščitati nevjerica da je dugogodišnji, omiljeni župnik Iljo, koji je samo dan ranije, na Misijsku nedjelju predvodio misu na tom istom mjestu – sada mrtav u lijesu pred oltarom i „sluša“ molitve i pjesme braće i sestara upućene kao zahvala i prošnja Trojedinom Bogu za njegovu dušu.

Biskup je u svojoj propovjedi najprije tumačio riječi Isusova upozorenja da se treba biti spremno svakog časa prijeći iz vremena u vječnost. Zatim je pojasnio kako je pokojni župnik Iljo, „kao revan i savjestan Kristov svećenik, u zgodno i nezgodno vrijeme – ne samo riječima propovijedao, nego i svojim životom svjedočio za istinitost Božje ljubavi, praštanja i milosrđa, osobito u dramatičnim ratnim vremenima u kojim je đavao igrao svoje pakleno kolo, uništavajući i ljudske živote i obiteljske domovine i svetinje nas i naših sugrađana. Tijekom užasne torture u nedalekom logoru u Sanskom Mostu – iako dokazano potpuno nevin – on je – kako je sam govorio -  „svakodnevno gledao smrti u oči i bio za nju spreman jer je svjesno trpio za Krista i njegovu Crkvu koju je nadasve volio“. Biskup je posvjedočio kako ga je „osobno vidio na dan njegova dolaska iz logora u svoj razbijeni i opljačkani župni dom. Tijelo mu je bilo izmrcvareno, ali su njegov duh i duša bili jaki i smireni. On je doista svjedok vjere i vjernosti Krista“ ustvrdio je biskup.

Više puta pokojnik je znao reći kako je oprostio svojim mučiteljima, a to je izrijekom naveo i u svojoj oporuci.

Biskup je potaknuo ožalošćenu župnu zajednicu da ne zaboravi svog omiljenog župnika koji je u predratnom, ratnom, ali i poratnom vremenu htio biti među njima, dijeleći s njima radosti, a još u većem broju njihove žalosti i tjeskobe.

Neka mole i za svećenike – sadašnje i buduće – kako bi opet dobili istinskog pastira i dušobrižnika, kao što je bio preminuli župnik Iljo.

Prije Obreda ispraćaja Pokojnika, od pokojnog župnika se oprostio biranim riječima njegov dugogodišnji bliski prijatelj mons. dr. Anto Orlovac, koji je samo 24 sata prije – zajedno s pomoćnim biskupom Semrenom i kancelarom Ordinarijata P. I. Grgićem - bio kod njega u posjeti. Lijes pokojnog svog subrata župnika Ilje nosila su njegova svećenička subraća do pogrebnih kola ispred župne crkve koju je pokojnik – u ratu teško oštećenu obnovio kao i sve ostale porušene i oštećene crkvene objekte u župi, filijali i na grobljima. S pjesmom kršćanske nade i optimizma „Kraljice neba raduj se“ oprostili su se od dragog Pokojnika njegovi župljani i svi ostali sudionici pogrebnog slavlja.

Tijelo pokojnog svećenika Ilje odvezeno je u njegovu rodnu župu Oštru Luku – Bok,  kod Orašja – u vrhbosanskoj nadbiskupiji, jer je pokojnikova želja – napisana u njegovoj oporuci – bila kako želi biti sahranjen u svom rodnom kraju, jer je volio svoj - od Boga izabrani rodni kraj.

Sutradan u utorak 22. listopada 2013. slavljena je misa zadušnica u Oštroj Luci - Boku u 12 sati koju je predslavio vrhbosanski metropolita Vinko kardinal Puljić u koncelebraciji s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom i 50 – ak svećenika iz vrhbosanske i banjolučke biskupije. Na svetoj misi je sudjelovalo i 30 – ak redovnica poglavito iz Družbe sestara svetog Križa, jer je jedna od pokojnikovih rođenih sestara s. Teofila članica te Družbe, i mnogobrojni vjerni puk koji je došao ne samo iz te župe i iz župe Stara Rijeka nego i iz nekih drugih župa banjolučke biskupije i vrhbosanske nadbiskupije, ispunio je prostranu župnu crkvu.

U prigodnoj homiliji biskup Komarica se oprostio od svog vrijednog suradnika – župnika i dekana - Ilje i osvrnuvši se i na njegov svjedočki  svećenički život i preporučivši ga Božjem milosrđu. Biskup Komarica je - opisujući prolaznost ljudskog života -  između ostalog rekao da  „čovjek umire kako i živi“ tj. „kakav život takva smrt“ i kroz tu rečenicu iznio smisao i sadržaj života svećenika Ilje. Posvjedočio je da je pokojni svećenik Iljo, koji je bio mirne i savjesne naravi, završio svoje ovozemaljsko putovanje umrijevši u snu tj. usnuvši blago u Gospodinu.

Zahvalio je rodbini i rodnoj župi Pokojnika, što su darovali njegovoj biskupiji tako dobrog svoga člana.

Pred kraj mise, od pokojnog Ilje oprostio se mons. dr. Anto Orlovac, koji je, između ostalog, osvjedočen svojim iskustvom s pokojnim Iljom,  istaknuo važnost svećeničkog međusobnog drugovanja za svakog svećenika  kako bi što plodonosnije djelovao u Crkvi i za Crkvu.

Nakon mise tijelo pokojnog svećenika Ilje Arlovića odvezeno je – u pratnji mnoštva nazočnih -  na župno groblje u Oštru Luku i ondje sahranjeno. Sprovodne obrede predvodio je biskup Franjo.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen. (tabb)