Pune trideset i tri godine Gospa pohodi Međugorje, zaogrnuti milošću Božjom tamno gdje je Nebo dotaklo zemlju sve ove godine Svetište kraljice Mira posjećuju hodočasnici iz cijeloga svijeta.
Tog toplog ivanjdanskog dana nitko nije ni slutio kako bi se u jednom trenutku sve moglo promijeniti u zemlji pod komunističkom čizmom, gdje se Bogu molilo u tišini, živjelo od svoga rada, a često odlazeći trbuhom za kruhom na Zapad, Međugorje je toga 24.lipnja obasjala svjetlost Majke Božje i danas 33 godine kasnije svjedočimo njezinoj ljubavi, poziva nas na molitvu i mir, na mjestu njezina ukazanja u Bijakovićima na Podbrdu ljudi ozdravljaju, plaču krvave suze, pronalaze mir u duši, osjete ljubav i susret s Bogom.
I nitko tko je jednom kročio na hercegovački tvrdi kamen u Međugorju nije ostao ravnodušan, vratio se ponovno noseći u srcu svoje želje, na usnama molitvu u duši ufanje, milijuni hodočasnika tu su ispovjedili svoje grijehe i krenuli u život otvorena srca punoga vjere.
Vratimo se na taj dan, dan kada je Gospa pohodila jedno malo selo u Hercegovini pa redom do danas kada Međugorje čeka Papinu odluku o priznavanju Svetišta Kraljice Mira.
Ivanka Ivanković i Mirjana Dragićević toga su popodneva pošle u šetnju. Ivanka je, iznenada, nedaleko od puta, u kamenjaru, ugledala ženu s djetetom u naručju kako im maše rukom da se približe. Kad je Mirjani kazala što vidi, dobila je odgovor: ’Ajde, kakva Gospa – otkud će se nama ukazati Gospa! I brzo su pošle prema kućama, gdje su susrele Milku, te potom Vicku, Ivana Ivankovića i Ivana Dragićevića. Radoznali, vratili su se gdje je Ivanka vidjela Gospu i svi su je vidjeli. Od straha, pobjegli su kući, pričajući što su vidjeli. Tko im je mogao povjerovati? Premda je riječ o selu, kraju i narodu gdje je vjera još čvrsta, obitelji zdrave, nije jednostavno povjerovati u dječje priče. No djeca nisu odustajala od svojih iskaza.
Sutradan, 25. lipnja, u isto vrijeme, došlo ih je više, a Gospu su vidjeli: Ivanka Ivanković Ivanova, Mirjana Dragićević Jozina, Vicka Ivanković Perina, Ivan Dragićević Stankov, Marija Pavlović Filipova i Jakov Čolo Antin. Već treći dan okupilo se mnoštvo naroda, jer se vijest munjevito proširila. Djeca su, ispunjena radošću, bez skrivanja prenosila što Gospa govori i što traži. Postavljali su i pitanja, kako ih je tko savjetovao, ali su najviše molili. Odmah nakon vijesti o ukazanju, počele su dvojbe, sumnje, progoni.
S jedne strane, svećenici su mislili da im komunistička vlast podmeće, koristeći nevinu dječicu, kako bi imala razloge za progon Crkve i vjernika. U progonu Crkve ta je vlast imala i odveć bogato iskustvo i bila spremna na sve. S druge pak strane, vlast je sve smještala u kontekst antidržavne, antisocijalističke crkvene djelatnosti. Odmah je ta vlast zagrmjela da neće dopustiti rušenje socijalističkog ustroja, rušenje bratstva i jedinstva, prijeteći fratrima, ispitujući djecu i mještane. Ponetko je sumnjao na drogu, ponetko spominjao halucinacije, a vidioci su letjeli svojoj Gospi, Kraljici Mira, dok se narod spustio na koljena i molio.
Uhićen je i osuđen župnik fra Jozo, također su zatvoreni i osuđeni fra Ferdo Vlašić i fra Jozo Križić, kažnjavani su novčanim i kraćim zatvorskim kaznama mještani – ali je sve bilo uzalud. Gospine su riječi na sve to bile: Draga dječice, ne bojte se, molite, otvorite svoja srca mome Sinu. Progoni tih prvih dana su nastavljeni, a vjernici, već i iz drugih zemalja, dolazili su na večernji molitveni program, ispovijedali se, molili krunicu, vapili Gospi za duševnim i tjelesnim zdravljem. Priča započeta na seoskom putu u Bijakovićima na Ivandan 1981. Gospina je priča, poziv i znak našemu vremenu. Nije je mogla zaustaviti ničija sumnja i nikoja podmetanja. S tom pričom ušli smo u milosno vrijeme – tako ovo vrijeme u svojim porukama zove Kraljica Mira. Tolika svjedočenja o obraćenju, duhovnom i tjelesnom ozdravljenju, ispovijedima i molitvama koje su oživjele i zaživjele u obiteljima svih kutova Zemlje, samo su kapljice velike matice koja umiva svijet.
Evo kako to objašnjava dr. fra Tomislav Pervan:
“Ovdje je svojevrsna razdjelnica Istoka i Zapada. Ovdje je bilo stjecište kultura i civilizacija, vjera i svjetonazora. Na ovim prostorima i Marija se pokazuje kao ona koja će sve pomiriti i staviti pod svoj majčinski plašt. Zašto baš na tlu na kojem više od tisućljeća obitavaju Hrvati katolici? Možda je i Nebo htjelo zaokružiti europsko tlo na četiri kraja katoličkim Portugalom, Irskom, Poljskom i Hrvatskom.”
Priče o čudesnim ozdravljenjima u Međugorju sigurno spadaju među najtajanstvenija događanja koja se posljednjih 33 godine spominju s ukazanjima Gospe Kraljice mira. Nitko ne može točno utvrditi koliko se dogodilo čuda i čudesnih ozdravljenja do sada u Međugorju. Čudesnih ukazanja vezanih uz međugorska događanja u Informativnom centru Mir u Međugorju prijavljeno je više od pet stotina.
Kraljica Mira u nama vidi djecu kojoj želi pomoći i to je njezina neprestana Ponuda
Ćelava glava, crne naočale, bikovski vrat. John Pridmore. Londonski gangster. Tipičan. Ali nije to više. Obratio se. Jednoga dana čuo je Božji glas u svome srcu i odlučio poslušati ga. Prije toga mislio je da je ubio čovjeka, koji je nasreću preživio. Kasnije se ispovjedio pred fra Slavkom Barbarićem. Zar je potrebno reći da sada živi potpuno drukčijim životom?
Massimo Nosscenttini iz Italije
koji je čuo za Međugorje već 1981., a 1983. prvi put dolazi ovamo. Po profesiji je vozač autobusa. Svjedoči kako je Gospa u potpunosti promijenila njegov život:
„Kao vozač sam posjetio sva europska svetišta, jer je to bio moj posao. Međutim, prije 3 godine bio sam nazočan na ukazanju kod Marije vidjelice u Međugorju. Tu je bila samo naša skupina, i za vrijeme ukazanja, osjetio sam snažni zagrljaj, nešto što je blokiralo čitavo moje biće. Nastojao sam se okrenuti i pogledati kolegu koji je bio do mene, ali nisam uspio. To je trajalo otprilike 5 min. Nakon toga, pogledao sam u Mariju. Ona se ustala, okrenula prema nama i rekla je: „Gospa vas je sve zagrlila”. A to je bilo ono što sam osjetio, taj nježni majčinski zagrljaj.
Talijanski hodočasnik Christian Felice, bolovao je od amiotrofične lateralne skleroze (ALS) za koju liječnici kažu da je ozbiljna neurološka bolest koja uzrokuje slabost mišića, invalidnosti i na kraju smrt.
ALS često počinje s trzanjem mišića i slabosti u ruci ili nozi ili nerazgovjetnim govorom.
S takvim stanjem Christian je došao u Međugorje u pratnji supruge i dvoje djece, a u pratnji svećenika don Antonelo de Lucea se čak uspio popeti na Podbrdo.
Inače, liječnici tvrde da je njegovo ozdravljenje nemoguće objasniti sa stručnog medicinskog stajališta i savjetuju da se njegovo stanje i dalje budno prati.
Glavnom ulogom u filmu Mela Gibsona „Pasija“, Jim Caviezel postigao je svjetsku slavu
.
Tko je taj glumac koji se tako dojmljivo suživio s Isusovim likom? Osobno tvrdi da bez međugorskih iskustava nikada ne bi bio prihvatio tu ulogu. U Međugorju je, naime, iskusio jednu do tada nepoznatu dimenziju vjere. U veljači 2010. po šesti je put hodočastio u Međugorje.
To su samo neka od svjedočanstava ozdravljenja u Svetištu Kraljice Mira u Međugorju.
Međugorje je najveća ispovjedaonica na cijelome svijetu.
Pitali smo Gospu kako je to moguće jer je nas šestero vidi, a drugi je ne vide pa je ne mogu ni dotaknuti. Gospa se nasmješila i rekla: “Uzmite ih za ruku i približite ih meni.” Tako smo i učinili. Svi su dotaknuli Gospu i svi su imali skustvo da je Gospa doista tu, jer su osjetili toplinu ili hladnoću, ili kao elektricitet ili miris ruža… Svatko je kasnije objašnjavao da je osjetio Gospinu nazočnost.
Mi smo u tom trenutku vidjeli da na Gospinoj haljini koju su ljudi dodirivali ostaju veće ili manje mrlje. Počeli smo plakati i pitali smo Gospu zašto je njezina haljina ostala tako prljava. Gospa je rekla da su to naši grijesi. Pozvala nas je na ispovijed. Rekla je da nađemo svećenika koji će biti naš duhovni voditelj i neka s njim idemo putem svetosti na koji nas ona zove. Dogodila se jedna lijepa stvar. Među tim ljudima bili su mnogi koje smo poznavali, znali smo ih po imenu.
Kada bi oni dotaknuli Gospu, mi smo vidjeli mrlju koju su ostavile njihove ruke, ali kada je ukazanje završilo , nismo se sjećali iza koga je ostala kakva mrlja. Poslije tog ukazanja cijela je župa odgovorila svim snagama. Sjećam se da smo kod kuće ostavilio sjeno i vodu za domaće životinje i otišli ne znajući kada ćemo se vratiti. Stali smo u redove pred svećenike koji su došli pomoći župniku i počeli se ispovijedati jer nitko od nas više nije htio uprljati Gospinu haljinu. Od toga trenutka Međugorje je ispovijedaonica. Vjerujemo da je to najveća ispovijedaonica na cijelome svijetu. Nadamo se i molimo za to sa svim hodočasnicima koji dolaze, da se Gospina haljina više nikada neće uprljati i da mnoga srca svom snagom odgovorena Gospin poziv,kao što smo to učinili mi. To svjedočimo i danas.
MARIJA PAVLOVIĆ LUNETTI
Posljednja Gospina poruka od 02. lipnja 2014.godine
“Nema ljubavi bez molitve – nema molitve bez oprosta, jer ljubav je molitva – oprost je ljubav!”
Tom prigodom Gospa je Mirjani dala poruku :
“Draga djeco, sve vas pozivam i prihvaćam kao svoju djecu.
Molim se da me vi prihvatite i ljubite kao Majku.
Sve sam vas sjedinila u svome srcu, sišla među vas i blagoslivljam vas.
Znam da vi od mene želite utjehu i nadu jer vas ljubim i zagovaram.
Ja od vas tražim da se sjedinite sa mnom u mome Sinu i budete mi apostoli.
Da biste to mogli iznova vas pozivam da ljubite.
Nema ljubavi bez molitve – nema molitve bez oprosta, jer ljubav je molitva – oprost je ljubav!
Djeco moja, Bog vas je stvorio da ljubite, a ljubite da biste oprostili.
Svaka molitva koja dolazi iz ljubavi sjedinjuje vas s mojim Sinom i Duhom Svetim, a Duh Sveti vas rasvjetljuje i čini mojim apostolima, apostolima koji će sve što rade raditi u ime Gospodnje.
Oni će moliti djelima, a ne samo riječima, jer ljube moga Sina i shvaćaju put istine koji vodi u Vječni Život.
Molite za svoje pastire da vas uvijek mogu čista srca voditi putem istine i ljubavi, putem moga Sina.
Hvala vam”
Prošle su 33 godine od početaka događanja u malom hercegovačkom mjestu Međugorju koja su danas u cijelom svijetu znamenita kao ukazanja Blažene Djevice Marije mjesnoj djeci, vidiocima, i koja, prema njihovu svjedočenju, traju do danas. Međugorje se u ove 33 godine posve promijenilo. To više nije ono mjesto iz doba kad je sve počelo. Mjesto je posve izmijenilo svoju vizuru, a jedino je župna crkva ostala ista. I ne samo to. Mjesto je postalo planetarno poznato, posjetili su ga milijuni vjernika i znatiželjnika iz cijelog svijeta.
Prof. dr.Ante Lauć – Još sam sigurniji kako će sve biti bolje na 33 obljetnicu Međugorja
Na obljetnicu ukazanja Gospa će 25.lipnja 2014. godine poruku dati preko Ivanke Ivanković – Elez.
Svete mise, sutra na godišnjicu ukazanja. na hrvatskom jeziku slavit će se u 5, 6, 7, 8, 9, 11 i središnja svečana sv.misa u 19 sati. Kao i svakog 25.u mjesecu, od 22 do 23 sata bit će Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, a nakon toga nastavlja se redovito mjesečno cjelonoćno klanjanje do 7 sati ujutro. Danas, na uočnicu, svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja u utorak, 24. lipnja u 6 sati ujutro polazi tradicionalna međunarodna Hodnja mira od samostana sv. Ante na Humcu do župne crkve sv. Jakova u Međugorju. Dolazak pred župnu crkvu predviđen je oko 10 sati kada će biti blagoslov Presvetim svih sudionika. Svete mise u utorak na hrvatskome jeziku su u 7, 8, 11 te večernja svečana misa uočnice u 19 sati. Neće biti molitve krunice uz Podbrdo. Od 22 do 23 sata je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, a nakon toga do 5 sati ujutro molit će se u tišini pred Presvetim.