„SVE SE MOŽE KAD SE HOĆE!“ LIDIJA I JOSIP

Studiranje i druge obaveze nekima je teško uskladiti. Učenje, predavanja, zadaće – sve to oduzima puno vremena, no mi poznajemo jednu obitelj u kojoj je majka i supruga ujedno i studentica. Je li moguće da Isus, pokraj svega što radi, organizira i vrijeme svojim miljenicima? Kako uspijevaju Lidija i njezin muž Josip, pročitajte u nastavku.

1. Lidija, reci nam nešto o sebi: koliko godina imaš, što studiraš i po čemu se razlikuješ od svojih kolegica?

Lidija: Uskoro ću napuniti 26 godina, studiram psihologiju i razlikujem se od svojih kolegica po tome što sam malo starija (haha), a još više po tome što sam udana i imam dvoje djece.

2. Koliko ste Josip i ti u braku i kako ste se odlučili na taj korak?

Lidija: Josip i ja već smo pet godina u braku, a prije toga bili smo najbolji prijatelji deset godina – i onda smo se zaljubili i željeli smo svaki trenutak provoditi zajedno pa smo mislili da bi to bilo ljepše uz Božji blagoslov. Naša okolina nije bila baš presretna s našom odlukom jer sam studirala, a Josip je bio nezaposlen; no, unatoč svemu, mi smo znali da je to to i mislili smo da nemamo što čekati.

3. Kako si donijela odluku da nastaviš sa studiranjem kao udana žena i majka prekrasnog sina i kćeri?

Lidija: Cijelo vrijeme željela sam nastaviti studij, ali su financije bile problem – i onda mi je Bog poslao jednu prijateljicu koja je odlučila sa svojim mužem ukloniti tu prepreku. Bila sam presretna iako me bilo strah: kako ću ja to uz dvoje male djece (Talli je imala osam mjeseci, a Noa dvije godine), hoću li imati dovoljno snage i vremena za učenje? Josip mi je cijelo vrijeme bio podrška, hrabrio me, vjerovao u mene i preuzimao kućanske poslove na sebe… i tako, polako, krenuli smo u avanturu.

4. Promatrajući naše majke, jasno je koliko je njihov „posao“ zahtjevan i koliko vremena, ljubavi i strpljenja iziskuje. Iz vlastitog iskustva znamo da studirati nije nimalo jednostavno. Ti si 2u1! Možeš li nam ukratko opisati svoj prosječni radni dan?

Lidija: Uz ovakvu podršku kakvu imam i uz Božji blagoslov, nađe se vremena i snage za sve. S obzirom na to da mi raspored predavanja nije jednak svaki dan, opisat ću vam samo aktivnosti, ali ne i redoslijed: kada trebam učiti, ujutro se ustanem ranije i učim, dok se ostali ne probude, i onda zajedno doručkujemo. Nakon toga idem na faks (ako ne idem, onda kuham ručak), a Josip preuzima djecu. Poslije predavanja nastojim se poigrati s djecom i malo popričati s Josipom, ili otići u šetnju ili na igralište. Navečer okupamo djecu, svi se zajedno pomolimo te ih stavimo na spavanje, a onda slijedi zajedničko čišćenje kuće i pripreme za sutra. Ako ne trebam učiti, onda navečer Josip i ja gledamo film, razgovaramo i obavezno svaku večer zahvaljujemo Gospodinu za sve blagoslove. Ipak je ono najteže prošlo: uklopiti se u novu okolinu, steći prijatelje i radne navike, funkcionirati cijeli dan unatoč neprospavanoj noći, uskladiti potrebe bebe, dvogodišnjaka, muža i kuće (stan u Osijeku i obiteljska kuća u Ilači). Najveću snagu crpim u vjeri.

5. Trpe li ispiti zbog tvojih „izvanfakultetskih obveza“?

Lidija: Ne trpe ispiti, već trpe Josip, djeca i kuća zbog ispita. Nažalost, ali tako je, jer nam je svima u interesu da što prije završim fakultet.

6. Josipe, je li teško biti otac dok je Lidija na faxu, a ti sam kod kuće s dvoje male dječice?

Josip: Sad više i nije tako teško jer prihvatili smo situaciju u kojoj jesmo. Klinci su sad već veliki pa dosta toga obavljaju i sami, ali bilo je teško. Često sam znao provoditi po cijele  dane sam s djecom da bi Lidija mogla nesmetano učiti. Noću sam se znao ustajati i djeci praviti bočicu, mijenjati pelene da bih poštedio Lidiju i pomogao joj da bude što odmornija za sutrašnji dan. Sve ono teško što dolazi uz očinstvo naposljetku se zaboravi kad stignu rezultati, što ti daje novi poticaj.

7. Kako se snalaziš u kuhinji i u kućanskim poslovima? Pomažu li ti djeca?

Josip: U kuhinji se snalazim jako dobro i nikada nisam imao problema s tim, jer sam odrastao u obitelji gdje nas je bilo tri brata. Baš kao ni kuhanje, ni kućanski poslovi nisu mi strani. Obavljam sve koliko mogu i stignem, jedino sam rekao da s kemikalijama u kupaonici ne želim imati posla jer dosta mi je izbijeljenih majica  . Klinci jako vole kuhati i često im zadajem lagane zadatke kako bih i njima pokazao da tata jednako dobro kuha kao i mama.

8. Kakvi su komentari bližnjih: ohrabruju li vas ili vas promatraju kao luđake?

Josip: Ha, u početku nije bilo lagano. Malo su sumnjali, ali kada su vidjeli koliko se trudimo, sada se hvale. Često su nam pomagali oko djece i svega onoga što bi nam olakšalo boravak u Osijeku, a pomažu i svojim molitvama. Jako smo zahvalni što imamo tako divne roditelje i baku uz nas.

9. Što biste poručili mladima koji se dvoume ući u brak – isplati li se i koji su plodovi žrtve?

Lidija i Josip: Naravno da se isplati ući u brak, jer više nisi sam i sada ste skupa u životnoj borbi, jedno drugom oslonac i najbolji prijatelj. Plodovi su svakako djeca (haha), mir, zajedništvo, goruća ljubav, zajednička snaga, radost. Uvijek potičemo mlade da se odluče na taj korak jer, ako je od Gospodina blagoslovljeno, ne može biti loše. Trud se uvijek isplati ali, prije svega, sve treba prepustiti u Božje ruke, jer ni mi nismo ovo postigli sami. Nemoguće je ići kroz život bez pratnje Duha Svetoga. Bog ima već plan za nas i treba se prepustiti i vjerovati. Velik nam je poticaj naša Zajednica, naš pater Arek i želimo vam svima zahvaliti za ljubav.

Zahvaljujemo i mi Bogu na vama, što vas je stavio na naš put i pokazao nam da postoji živi primjer one: „Sve mogu u Onome koji me jača!“

M. K.|duhos.com

Fotografija: Tea Pejic/TeiTo